Grave vlada svijetom!

Koja je najbolja DVD-pržilica?
Kornati.





Zlica od opaka

slučajni prolaznik

zašto je pivo bolje od Isusa

1.Ako ste posvetili svoj život pivu postoje
grupe koje mogu da vam pomognu
da prestanete.

2.Uvjek možete dokazati da pivo postoji.

3.Pivske etikete vas ne lažu.

4.Ne morate čekati više od 2000 godina
na drugo pivo.

5.Niko nikad nije spaljen na lomači,obješen
ili mučen zbog toga što voli drugačije pivo.

6.Kad imate pivo u ruci, vi ne kucate ljudima na vrata
pokušavajući da im ga uvalite.

7.Ljude koji ne umiju da misle ne prisiljavaju
da uzmu pivo.

8.Pivo nikad nije uzrokovalo rat.

9.Pivo vam ne određuje kako da upražnjavate
sex.

10.Niko vas neće ubiti zato što ne pijete pivo.

11. Pivo vam ne salje poruke da glasujete za HDZ

....ugasite sve te fejsbuke, msnove, icqove i postajte po ovom sirotom blogu malo DRAGI kutnjaci...
pozdraf!

Bale hrvat i katolik

Posljednje pismo:
Teorija svijeta i opravdanje samoubojstva

Odakle dolazimo? Kamo idemo? Zašto smo ovdje?
Pitanja na koja ljudi traže odgovor od postojanja homo sapiensa. Pokušavaju dati razne odgovore; neke čak i vrlo maštovite. Te teme najiscrpnije obrađuju dvije struje: filozofija i teologija. Religije, pogotovo zapadne, tj. objavne (kršćanstvo, islam, judaizam) uglavnom se slažu da nam je cilj ljubav i sloboda, kako bismo bili dostojni Boga, koji je pratemelj cjelokupnog kozmosa.
Filozofskih struja ima mnogo. Ima onih koji kažu da je naša svrha postizanje sreće i blaženstva u smislu oslobođenja od briga i patnji. To se zove eudaimonizam (prema grč. eudaimonia = sreća, blaženstvo). Grčki filozof Epikur je rekao da se ničega ne treba bojati, pa niti smrti jer: „Kada mi živimo, smrti nema. Kad ona nastupi, nas nema!“
Ima i onih koji zagovaraju čisti hedonizam. Smisao je maksimalno uživanje u blagodatima života i prepuštanje svim mogućim strastima. Kršćanski mislioci, kao npr. Aurelije Augustin ili Toma Akvinski, priklanjaju se više religiji nego filozofiji te su zagovarali ljubav i slobodu kao smisao. Neki pak tvrde da je smisao utilitarizam, tj. najveća moguća korist najvećeg mogućeg broja ljudi.
Najveći „šok“ izazvali su egzistencijalisti koji su tvrdili da postojanje čovjeka nema smisla. Čovjek je, za njih, neuspjela (tj. nedovršena) životinja, nusproizvod prirode, beskorisna strast. Sartre kaže, da je čovjek naprosto bačen u svijet. Na neki način, slažem se s njim.
Sve u svemu, imamo tri najprihvaćenija tumačenja smisla. Jedno od tih triju tumačenja je marksističko shvaćanje čovjeka, pod vidikom korisnosti društvu. Drugim riječima, smisao čovjekova postojanja je što veći doprinos i ostavština društvu u cjelini. Ne prihvaćajući to tumačenje, druga struja tvrdi da je smisao živjeti moralno, kako bismo nakon smrti bili nagrađeni za svoja djela. Treći su već spomenuti egzistencijalisti koji su negirali bilo kakav smisao života. Ja se osobno priklanjam trećem shvaćanju.
Prvo odbijam jer negira čovjeka kao individuum i „utapa“ ga u masi. Drugo mi zvuči egoistično: ja sam bio dobar, moram dobiti zasluženu nagradu. Također, zvuči mi i previše religijski, čak štoviše kršćanski: dobri će u Raj (nagrada), zli će u Pakao (kazna). Osobno mislim da je Pakao ovdje, među nama, na ovom svijetu. Svijet je bol, muka, kazna. Nitko na njemu nije potpuno sretan. Što nam onda preostaje? Samoubojstvo! Nije li to rigorozno? Ne; to je normalan proces samospoznaje. Pa, kako? Pod uvjetom da shvatimo život onako, kako ga ja shvaćam. Evo moje teorije nastanka svega…

Kao prvo, podijelimo stvarnost na tri dijela: Materijalna stvarnost, Duhovno-materijalna stvarnost i Duhovna stvarnost. U Materijalnu stvarnost ubrajamo Svijet „mrtve“ prirode, kao što su kamen, pijesak, zemlja, zrak, vatra, voda…, i Svijet primitivne prirode, koju čine virusi, bakterije i gljivice. Duhovno-materijalnu stvarnost čine razvijenija bića. To je Vegetativni svijet (razne biljke), Životinjski svijet (ptice, ribe, sisavci…) i Misleći, tj. Racionalni svijet (čovjek). Duhovnoj stvarnosti pripadaju Apsolut i Svijet čistih duhova. Sve što postoji ima nešto zajedničko: Egzistenciju, odnosno Opstojnost. Život je zajednički Materijalnoj i Duhovno-materijalnoj stvarnosti. Duhovna stvarnost nema Život. To je stvarnost čiste Egzistencije, Umna stvarnost, pri čemu je Apsolut onaj najveći, najviši, najjači Um: Intellectus Maximus. Iako Apsolut nema Život, on sadrži ideju Života, kao i ideju Egzistencije, dakle svega što postoji i opstoji. Priroda zahvaća Svijet „mrtve“ prirode, Svijet primitivne prirode, Vegetativni i Životinjski svijet. Čovjek nije dio Prirode zahvaljujući otklonu od iste. On je spoj Uma i Života. No, više o tome kasnije. Razlika između Materijalne i Duhovno-materijalne stvarnosti je očita: ova druga ima odlike i duha i materije, dok je prva čista materija, a Duhovna stvarnost je potpuna oslobođenost od ikakve materije. A u čemu je razlika između ljudi, pasa i maslačaka?

Između Vegetativnog i Životinjskog svijeta razlika je u čistom, klasičnom, evolutivnom napretku. Druge razlike nema. Ono što ih povezuje je Duh prirode, koji je kod Životinjskog svijeta napredniji i razvijeniji. Razlika između Mislećeg svijeta i ostala dva Svijeta zajedničke Stvarnosti je dvostruka: već spomenuti evolutivni napredak, ali i različiti duh. Naš Svijet ne obuhvaća Duh prirode, već Racionalni duh, potpuno različit i suprotan Prirodnom duhu. Iz te dvije osnovne razlike proizlaze i sve druge, toliko brojne i tako velike, što i omogućava našu nadmoć nad svime što postoji na ovom Planetu.
Sada, kada smo opisali cjelokupnu stvarnost, pokušajmo odgovoriti na sljedeća pitanja: Kako je to sve nastalo? Odakle sve? Odgovarajući na ove zagonetke, pokušat ćemo ujedno dati odgovor na pitanje o smislu života i čovjeka.
U samom početku, prije svega ovoga, postojalo je Jedno. Ono kasnije dobiva različita imena: Bog, Jahve, Alah, Set, Zeus, Jupiter, Brahma, Vrhovno Biće, Vječno Biće… No, sva imena referiraju na isto: na Nepokrenutog Pokretača, Prvi Uzrok; na ono, što je Prapočelo svega. Ja ga običavam nazivati Apsolut jer smatram da u sebi sadrži ideju cjelokupne stvarnosti. Sve opstoji neposredno zahvaljujući Apsolutu, zbog toga što sama ideja Egzistencije postoji unutar njega, ali i zato što je stvorio Duh i Prirodu te prirodi dao jednu snažnu mogućnost – mogućnost razvoja, tj. evolucije, zahvaljujući čemu danas imamo toliku raznolikost unutar Prirode. Apsolut je stvorio Svijet čistih duhova i Svijet prirode. S obzirom da je Svijet čistih duhova gotovo savršen, gotovo ravan Apsolutu, njemu ne treba daljnji razvoj. Priroda je daleko od savršenstva te joj je Apsolut udahnuo Život kako bi se mogla razvijati, znajući da nikada ne će doći ni blizu stupnja razvoja koji imaju Misleći ili Duhovni svijet, a kamoli na stupanj Apsoluta. Poslije razvoja Materijalnog svijeta, snagom Prirode i evolucije razvija se Duh prirode, koji potpomaže još brži razvoj Vegetativnog i Životinjskog svijeta.
Ovdje sam dužan malo prekinuti nit, kako bih objasnio jedan termin koji koristim u ovom razmatranju. Na nekoliko mjesta sam uporabio naziv „Svijet 'mrtve' prirode“. Zašto navodnici? Zato što je termin „mrtva priroda“ biološki termin jer biologija smatra da su dotični elementi neživi. Ja osobno ne mogu to prihvatiti. Apsolut je stvorio i udahnuo Život upravo u onu prvu materiju, u Svijet „mrtve“ prirode. Kako uopće itko može prihvatiti da je mrtvo nešto što postoji na ovom Planetu, s ove strane Života? Pokušat ću to dokazati malo poslije, pri kraju razmatranja koje će govoriti o čovjeku. Vratimo se na razvoj prirode.
Prirodni duh se razvijao isto kao i Priroda te je jače utjecao na razvoj Životinjskog nego Vegetativnog svijeta. To je uzrokovalo ne samo viši stupanj razvoja Životinjskog svijeta, već i veliku raznolikost bića unutar njega. Bića toliko slična, a opet tako različita. Bića kopna, vode, zraka…

No, bez obzira na tu ljepotu Prirode, imamo jedno biće koje je iznad svega toga. To je, naravno, čovjek. Biće toliko prirodno, a nevezano uz Prirodu. Biološki tako nesavršen, a gospodar svega. Ima toliko bića, naočigled savršenijih od čovjeka. Navedimo neke karakteristike Životinjskog svijeta, koje imaju nadmoć nad čovjekom: letenje, brže trčanje, brže plivanje, brže razmnožavanje, snaga, prirodna prilagođenost na temperaturu… Unatoč tomu, Misleći svijet vlada nad cjelokupnom Materijalnom i Duhovno-materijalnom stvarnošću. Što ga čini takvim? Pa, njegov razum, tj. njegov duh. Duh je čovjekov bitak i njegova bit. Zahvaljujući njemu, mi jesmo i zahvaljujući njemu, mi jesmo upravo ljudi.
Kako već prije rekoh, za razliku od Vegetativnog i Životinjskog svijeta, čovjek ne posjeduje Prirodni duh, već Racionalni duh. On nije poput Prirodnog duha nastao evolutivnim razvojem, nego je izravna emanacija Apsoluta; izuzetno sličan samom Apsolutu i na gotovo istom stupnju savršenstva. Logičko pitanje je sljedeće: Otkuda Racionalni duh kod čovjeka? I tko je on uopće?

Spomenuli smo da je Apsolut stvorio Svijet čistih duhova i Prirodu. Razvoj Prirode smo opisali, no što je sa Svijetom čistih duhova? Oni, postoje zahvaljujući čistoj Egzistenciji te im, kao ni Apsolutu, ništa više nije potrebno. Unatoč stupnju savršenstva, duhovi ipak nisu savršeni; savršenstvo pripada isključiva Apsolutu. Ako nisu savršeni, mogu pogriješiti. Kada pogriješi čovjek, biva kažnjen postojećim zakonima države. Kad životinja učini neku grješku, obično biva ubijena od neke druge životinje. Ali, što se događa s duhom kada pogriješi? On biva kažnjen specifičnom kaznom: on oživi! Drugim riječima, kada duh učini nešto krivo, Apsolut ga spaja sa Životom. Tako nastaje čovjek. Mogli bismo to ovako definirati: Čovjek je čisti razum (Duh) zatočen unutar života.
Kao spoj isključivo Racionalnog duha i Života, čovjek nije dio Prirode te ju tako i može nadvladati. Kako je Duh jači od Prirode, čovjeku nije problem pokoriti životinje pa čak i one koje su veće, brže, jače, okretnije od njega. No, iako je čovjek gospodar svega na Zemlji, on nije sretan. To je zato što Duh u njemu ne miruje. Bio čovjek svjestan ili ne, Duh je duboko u sebi svjestan da u biti ne pripada ovoj Duhovno-materijalnoj stvarnosti, već nečemu uzvišenijem. U suprotnosti, tj. sukobu između duhovnog i materijalnog djela čovjeka, u njemu nastaju emocije. Emocije su unutarnja energija u čovjeku, koja „ometa“ djelovanje njegova Duha, tj. Razuma, te čovjeka čini osjetljivim, slabim i ranjivim.
Spomenimo još jednu specifičnost čovjeka – slobodu. Iako je Duh zarobljen u Životu te je u ovoj stvarnosti neslobodan, čovjek ima osjećaj slobode. Istina, čovjek jest na neki način slobodan jer, „zahvaljujući“ Životu, on pripada Duhovno-materijalnoj stvarnosti; ali to je lažni osjećaj slobode jer je čovjek po svojoj biti Duh, zarobljen u prostoru i vremenu. Da čovjek nije uistinu slobodan, pokazuje nam i činjenica da, kada nešto odabere, on svemu ostalomu kaže „Ne!“ Čak bismo mogli reći da ne najveća nesloboda čovjeka upravo sloboda sama.
Imamo, dakle, dva problema Duha: čovjekove emocije i njegov osjećaj slobode. Te dvije stvari sprječavaju čovjeka da dosegne visoki stupanj racionalnosti i spozna svoju bit. Sada možemo opravdati i samoubojstvo. U nekom trenutku Duh uspije prevladati u čovjeku i čovjek spozna svoju bit. Tada, ovisno o emocijama, on postaje izuzetno agresivan ili izuzetno depresivan jer shvati da sve, što je do sada poznavao uopće nije njegova stvarnost te da joj ne pripada. Odlučuje se na suicid, ne kako bi povrijedio sebe ili druge, nego kako bi uništio materiju koja ga sputava da bude ono što jest i kako bi se vratio u Duhovnu stvarnost. Naravno, postoje i ljudi koji bez emocija dođu do spoznaje o svojoj biti te potpuno „hladne glave“ učine odlučujući korak. Za njih obično kažu, „da su počinili suicid bez ikakvog vidljivog razloga“.
Gledajući stvari na taj način, ne postoji ni bojazan od odlaska u Pakao. Jer ako je Život sâm za sebe kazna, tada ne postoji kazna poslije smrti. Nakon odslužene kazne, Duh se vraća u svoje prebivalište, u Svijet čistih duhova. Razumljivo je da Duh može ponovo pogriješiti te opet biti oživljen. Negdje duboko unutar Duha ostaju sva sjećanja prijašnjih oživljavanja te postoji mogućnost da ih se prisjeti i priča drugima o prošlom Životu. Takav slučaj ponovnog oživljavanja, u istočnim religijama je poznat pod nazivom reinkarnacija.
Prije nego što završim svoju teoriju, dugujem vam objašnjenje kako Svijet „mrtve“ prirode mogu smatrati živim.
Čovjek umre. Biolozi i liječnici taj leš, koji će se početi raspadati, smatraju mrtvom prirodom. Ako je tijelo mrtvo, mrtvi su i njegovi dijelovi, tj. organi. Liječnici uzmu, npr. mrtvo srce tog mrtvog čovjeka. Sljedeći dan to srce usade drugom čovjeku, komu je to bilo potrebno. Čovjeku to pomogne te on živi još dvadeset godina. Tih dvadeset godina u njemu kuca i radi srce koje je navodno bilo mrtvo. Što je sada lakše povjerovati: da su liječnici oživjeli neko mrtvo biće ili da ono nije bilo zaista mrtvo? Meni je jednostavnije prihvatiti ovo drugo. Materija je živa sve dok ju prožima Život. A Život, kao energija, ne može samo tako nestati. Život prebiva u materiji dokle god ona opstoji. Tek kada potpuno nestane, tj. kada se raspadne, materija više nije živa.
Vjerojatno će biti ljudi koji će ovo moje tumačenje ismijati i popljuvati. Nema veze. No, zanima me jedna stvar: zvuči li zaista moja teorija nevjerojatnije nego Teorija kreacionizma ili Teorija velikog praska? Teoriju kreacionizma ne prihvaćam jer mi je neobično da je ljubav temelj svega s obzirom na postojanje tolikog zla u svijetu. Što se tiče Velikog praska, nigdje se ne spominju tri važne stvari: Što je to eksplodiralo? Odakle to, što je eksplodiralo? Zašto je to eksplodiralo? Usto, izgleda mi smiješno da je baš sve nastalo pukom slučajnošću. Čak i da je Priroda toliko moćna pa je tijekom godina stvarala sve što danas postoji, kako je mogla načiniti čovjeka i njegov Duh? Vidjeli smo da je Racionalni duh toliko napredniji i moćniji od Prirode, ali i tako različit od nje. Kako Priroda može načiniti nešto drugačije od sebe, a k tomu i moćnije? Ispada da je posljedica jača i savršenija od uzroka, što je nemoguće!
Također je nemoguće načiniti nešto različito jer uzrok mora sadržavati ideju posljedice. Imam još dva pitanja za darviniste: Ako je tijekom evolucije čovjek nastao od majmuna, hoće li također i današnji majmuni za određeni broj godina evoluirati u čovjeka, i u što će onda evoluirati čovjek? I, zašto nisu evoluirali svi majmuni?
Istina, niti moja teorija ne daje odgovore na dva velika pitanja: Odakle Apsolut? Zašto je uopće stvorio Svijet čistih duhova i Svijet prirode? Nažalost, odgovore na ta pitanja nikada ne ćemo moći dobiti u ovom svijetu. Razlog tomu je nesavršenost Života, koji nas trenutno prožima.
Sažetak mog viđenja čovjekova smisla može se izreći u dvije kratke rečenice: Život nije ništa drugo, do noćna mora. Stoga je smrt samo buđenje u jednoj ljepšoj, boljoj, istinskoj stvarnosti.

Dragi moji, sad znate što mislim o ovome životu. Kada sam zadnji put pokušao počiniti samoubojstvo, imao sam, kao što znate, logičan razlog za taj čin. Sada imam i filozofski razlog. Što mi više treba? Uostalom, nije baš previše čudno da neki filozof želi umrijeti. Filozofi teže ka konačnoj spoznaji i univerzalnom znanju. S obzirom da ima toliko pitanja bez odgovora, nije li logično da ih želimo saznati? No, to ne možemo sada jer je sve ovo iluzija. Moramo otići u našu istinsku Stvarnost, u Svijet čistih duhova jer tamo leže odgovori na sva pitanja. Zašto ikoga priječiti da ostvari istinski smisao? Nemoralno je da netko, npr. roditelji brane djetetu da studira ono, što želi jer bi ga time priječio u ostvarenju životnog sna. Ali, zašto mene ljudi uporno priječe u ostvarenju mog životnog sna? Kažu, da to nije normalan čin. Tko to kaže? Možda većina? A tko mi sa sigurnošću može tvrditi da je većina u pravu? I zašto bih ih trebao slušati? Ne vjerujem u većinu, kao ni u psihologiju mase. Za mene je najvažnija karakteristika Duha njegova individualnost. A znamo što je individuum: jedinstven u sebi i različit od svega ostaloga. Ako je Duh individualan, nužno je i čovjek takav.
Neki ljudi su pokušali u meni izazvati prkos rekavši da je samoubojstvo egoističan i kukavički čin. Možda jesam egoist, ali to sam samo iz njihovog kuta gledišta. Egoist želi ugoditi sebi bez obzira na osjećaje drugih. Kao prvo, ja nema namjeru nikoga povrijediti, niti komu naškoditi. Kao drugo, već sam naveo da emocije, kao i Život, smatram kaznom, a ne nagradom. Neka se ljudi oslobode emocija pa će im sve biti lakše.
Također, ne bih rekao da je to kukavički čin. Kukavice bježe od svega. Ja bježim samo od laži i obmane. Ako bježim od laži, nužno tražim i očekujem čistu istinu. Zar je želja za istinom kukavičluk? Možda ću sada zvučati umišljeno, no smatram da je „skraćivanje života“ jedna čudna mješavina hrabrosti i ludosti. Unatoč mojoj teoriji i mojem čvrstom vjerovanju u nju, u pitanju je ipak samo teorija i vjera, a ne znanost i znanje. Dokazi ne postoje. Upravo zbog toga, svaka smrt je put u nepoznato. Može li čovjek, koji je odlučio uzeti jednosmjernu kartu za nepoznato biti kukavica?
Naposljetku, oni koji tvrde da je samoubojstvo kukavičluk, a ne hrabrost, uglavnom su ljudi koji nikada nisu ni digli ruku na sebe. Neka prvo to pokušaju pa neka onda prigovaraju. No, većina ih ne će same sebe ni udariti, a kamoli porezati ili ozbiljnije ozlijediti. Dva su razloga za to: egoizam i strah. Ironično, zar ne?
Opet, ima i onih koji kažu, da me ne žele izgubiti. Kažu, da sam im previše drag i da bi im bilo tužno i isprazno bez mene. Ali, dragi moji, pa ne ćete me izgubiti! Srest ćemo se opet, na nekom boljem, ljepšem mjestu. Moja smrt nije oproštaj, već samo rastanak na neko neodređeno vrijeme. Ako uzmognem, posjetit ću vas i prije, nego što mi se pridružite u Duhovnoj stvarnosti. Ako to, pak, nije moguće, vidimo se tamo.
Moram spomenuti i one, koji se povode za drevnom izrekom: Post mortem nihil est; ipsaque mors nihil („Poslije smrti nema ničega; ni sama smrt nije ništa“). S drugim dijelom izreke se apsolutno slažem; s prvim, dakako, ne. Pitali su me, što ako je ta izreka istinita? Što ako zaista nakon smrti nema ničega? Rekao sam da, ako je tako, onda nakon smrti nema niti svijesti. Ako nema svijesti, ne ću biti svjestan da nema ničega i ne ću biti svjestan ništavila. Uostalom, ako nema ničega, onda ovaj život ima još manje smisla. samo razlog više za samoubojstvo.

Evo, to je moje viđenje svijeta, smisla, čovjeka i života. Ljudi se mogu, ali i ne moraju, složiti sa mnom. Njima na volju! Ovaj tekst možete gledati pod dva vidika, s obzirom kako gledate na autora: kao spoznaju prave istine ili kao djelo luđaka. U oba slučaja nema razloga da tugujete za mnom. U prvom, zato što sam spoznao ono što jest te je potpuno logično i normalno da učinim posljednji korak. A ako mislite da sam luđak, što ću vam onda? Trebali biste biti sretni da ste se riješili manijaka. Bojim se da će, unatoč svemu rečenom, ipak biti ljudi, kojima će biti žao i koji će se osjećati povrijeđeni. Takvima se najdublje ispričavam jer mi zaista nije namjera ikoga povrijediti, kao što sam i pokazao u ovom izlaganju, nego mi je namjera ostvariti san i doći do konačne spoznaje istine. Ne zadovoljavaju me više odgovori na ova, svjetovna, pitanja, već samo odgovori na ona duhovna. To, nažalost, ne mogu dobiti na ovom svijetu pa zato odlazim.
Na samom kraju još samo nekoliko riječi. U tekstu sam naveo neke svoje izreke, koje su mi s vremenom pale na pamet. To se odnosi na moje viđenje slobode, života, duha i emocija. Odlučio sam napisati još pet svojih izreka, koje će vam se, nadam se, svidjeti:

Bog je „Actus Purus“, čisti bitak; sveobuhvatna supstancija. Njemu, kao takvom, nisu potrebni akcidenti da bi opstojao. Ako, pak, Bogu ne pridajemo akcidente, religije nemaju smisla. Ostaje samo deizam.
Normalno je ono, što kaže većina. No, tko čini tu „većinu“? Prijatelji, zajednica, narod ili nešto još veće? Mogli bismo reći da većina ljudi na cijelomu svijetu smatra kako je loše, npr. ubojstvo. Ali to isto svakomu normalnome kaže i njegov vlastiti, unutarnji moral. Možemo, dakle zaključiti da je normalno ono, što nam nalažu naša moralna načela.
Što je moral? Moral je unutarnji glas Razuma, tj. Duha. Vjerujemo li našem razumu, slušamo li ga, nesumnjivo je da ćemo živjeti moralno.
Ljudi kažu, da sam pesimist. Ne: u današnjem svijetu, ja sam realist, a oni (optimisti) nisu ništa drugo nego iluzionisti.
Volim hladnoću i bol. To su nam dva najbolja pokazatelja da smo još uvijek živi.

Istina, ova zadnja izreka ne odgovara viđenju stvarnosti onako, kako sam ju opisao u tekstu. Objašnjenje: ta izreka je nastala puno prije, nego što sam gledao svijet ovako, kako ga gledam sada.

E, sad je stvarno dosta! Nadam se da nisam pretjerao u količini teksta i da vam nije bilo dosadno čitati ga. U svakom slučaju, možete biti sigurni da vas više ne ću gnjaviti. Alea iacta est pa… Do ponovnog viđenja! Bilo je lijepo družiti se sa svima vama!
No, vrijeme je za buđenje. Da vidimo, je li mi teorija ispravna…
Pozdravljam vas, dragi prijatelji (to uključuje i moju obitelj)!
Još se jednom ispričavam svima, koje sam povrijedio.
Vidimo se…

Na nagovor kolega Ateista, stavljam ovaj tekst na blog, kako bi bio dostupan široj javnosti. Iako nisam siguran da to ikoga zanima… Tekst je nastao prošle godine, za vrijeme mog boravka u Ludari. S obzirom da sam imao dosta vremena za razmišljanje, pokušao sam vidjeti glavne točke koje ljudi vide kao smisao svog života te promotriti koliko one imaju smisla. Kako sam pesimist, zaključivao sam da nemaju smisla. Uostalom, evo Vam tekst, onako kako je izgledao lani pa sami prosudite o njemu. „Dokaz prijeporni razumom prosudi“…

„Eto, konačno pišem, a nisam u depresiji. Samo sam ljut!!! I to jebeno ljut!!! Iz dana u dan ruši se sve u što čovjek može vjerovati. Bog? Vjera? Domoljublje? Idealizam? Razum? Srce? U što od toga da vjerujem?! Jednostavno, nemoguće je! Ako i vjeruješ, samo ćeš nailaziti na razočaranja. Opet, i opet, i opet…
Pokušao sam ponovo napraviti ono, što želim već duže vrijeme: pokušao sam se ubiti. Naravno, neuspješno, što je očito. Imao sam veoma jednostavno razmišljanje: Ako ti se ne sviđa neka škola, promijeniš ju; ako ti se ne sviđa neki grad ili država, preseliš se. Po tomu gledamo ovako: Ako ti se ne sviđa ovaj svijet u globali, odseliš se! Jednostavno, odeš s njega na neki drugi svijet, koji ne može biti gori od ovoga. Sve sam sigurniji u to. No, pogledajmo, što ljude održava na ovomu svijetu, tj. na životu. Da vidimo, može li to i nama pomoći…

Bog. Tko ili što je on? Vrhovno, nadnaravno, duhovno biće; prvi pokretač; poticatelj evolucije; prvi uzrok i posljednja posljedica? Ili možda dobri otac; čuvar ljudi na svijetu; pomoć ljudima; zaštitnik nemoćnih? Čini mi se da je u pitanju ovo prvo. Jer, ako je u pitanju ovo drugo, gdje je onda!? Gdje je taj 'Bog'? U čemu se očituje? Čime pokazuje da mu je stalo do nas ljudi? Odgovor: Ni sa čim!!!
Dobro, možemo uzeti u obzir da nama, nekršćanima, ne želi pomoći. Ali, što je s kršćanima? Što je s njegovim narodom, njegovim 'stadom'? Zašto nije uz njih? Zašto ih neprestano muči i zajebava? I to bez obzira na dob i spol. Ma, zašto osobu od 16, 17 godina ne pusti ne pusti na miru? To je praktički još dijete, koje je tek počelo živjeti. Ili, zašto dopušta smrt djeteta koje ima tek šest godina?! Što je to dijete moglo napraviti, da mu se to dogodi? S druge strane, osobe koje žele umrijeti (npr. ja) ostavlja na životu. Pa, je l' on dobri otac ili prokleti sadist??? Primjeri njegove neizmjerne ljubavi: miješanje jezika, opći potop, pomor prvorođenaca, razapinjanje vlastita sina… Sve ljepše od ljepšega! Kako da prihvatim vjeru u takvoga boga? Nikako, jer ako sam lud, nisam budala! Grozim se takvoga boga! Ne želim ga! Ne treba mi…

Razum. Kako da vjerujem u njega, kada sve što radim, čini mi se da radim po njemu, a ispada krivo. To zaključujem po osudi okoline. Sartre kaže: Kako bi jedan razum, dirigiran izvana, manevriran lancima slijepih uzroka, još mogao biti razum? Jer, kako da vjerujem u ispravnosti svojih dedukcija, ako ih je u mene deponirao samo vanjski događaj?
Time Jean-Paul Sartre želi reći da je jedini ispravni, jedini istiniti razum, onaj razum koji ne ovisi o tuđim mišljenjima, već o moći vlastitog rasuđivanja. Teoretski, to je istina. No, u praksi, ako ideš protiv mišljenja većine, ma koliko ta većina griješila, blago rečeno, najebao si! Nailaziš na oštru osudu okoline, njihovo odbijanje i kritike koje znaju itekako pogoditi čovjeka. Najviše pogađa činjenica, da čvrsto vjeruješ u svoja razmišljanja, siguran si da si u pravu, a okolina ti ne dopušta da svoja stajališta obrazložiš i potkrijepiš argumentima, činjenicama, dokazima. Odbijaju ih a priori jer ostali kažu drugačije, a većina ne može pogriješiti. Dobro, onda predlažem da svi jedemo govna! Pa, milijarde muha ne mogu biti u zabludi…

Idealizam. Ako nađeš ideale, uzore, sigurno ćeš pogriješiti, ma kakav god tvoj izbor bio. Izabereš li nacizam ili komunizam, zločinac si. Ako izabereš demokraciju, preslabašan si za samostalno djelovanje. Ako izabereš novac i moć, tada si materijalist. Ako li izabereš optimizam i ljubav, ovaj svijet pun ratova i mržnje, uništit će te psihički. A ako si pesimist, onda si za ludnicu. Ako li je, pak, tvoj izbor čovjek, onda si bezbožac, ateist, a možda čak i Antikrist osobno. Jer, trebaš se predati Bogu, a ne čovjeku. Drugim riječima, jedini ideal koji danas smiješ imati, a da prođeš nekažnjeno, jest Bog. Ali mislim da smo tu situaciju razmotrili dva poglavlja prije.
Što sada? Po svemu sudeći, izgleda da nam propada i vjera u neke ideale. No, idemo dalje…

Domoljublje. U našoj državi, ako si domoljub, nužno si ekstremist, teški nacionalist ili ustaša. Ako te i ne proglase nečime od navedenog, onda si jednostavno – budala! Jer (cit.), zašto toliko voliš tu Hrvatsku i zašto se toliko trudiš za nju kad ionako sve propada, a mi, Hrvati, smo govna? Koliko puta sam čuo izjavu: Ajde, mali, ne seri! Potrudi se, završi školu i bježi van iz ove zemlje što dalje!
Ma, zašto?! Što bi bilo, kada bi svi Hrvati tako razmišljali? Idemo lijepo svi van u Njemačku, Austriju, Švicarsku, Mađarsku, Ameriku i što ja znam koju sve pizdu materinu! Tko će ostati u Hrvatskoj? Starci! Nemoćni starci i četnici. Što kada starci poumiru? Ostaju samo četnici! Pa, zašto smo onda htjeli svoju državu? Zašto su naši ljudi, naša subraća, ginuli 5 godina? Zato da bismo se mi iselili?! Ma, divno…
Pogledajmo i ovo. Ako te nitko i ne osudi, psihički te ubija sve što se događa oko tebe. Jebeno boli kada gledaš kako propadaju i tvoja Domovina i tvoj narod. Gledaš kako polako nestaje nacionalna svijest, jezik, kultura, običaji. To je užasan osjećaj! S jedne strane imamo jako puno srpskih riječi, kao ostavštinu bivše Juge, a s druge strane snažan utjecaj amerikanizacije, njihove 'kulture' i prokletog engleskog jezika. Zašto bismo rekli npr. pozornica, računalo ili prijatelj, kada 'stage', 'computer' i 'friend' zvuče tako super, tako zakon, tako cool! Zašto, zašto, zašto??? Zaista nam ponovo treba netko poput Pavla Štoosa, da nam opet otvoreno kaže: Vre i svoj jezik zabit Horvati hote, ter drugi narod postati…

Srce. Ljudi kažu: Vjeruj u ljubav jer ljubav je sve. Je kurac! Prije bih rekao da vrijedi činjenica, da je ljubav bol. Nekomu daš svoje srce, misliš da daješ svu moguću ljubav koju imaš u sebi, ali čini se da nikada nije dovoljno. I dalje dobivaš depresije voljene osobe, nervoze, svađe i probleme. No, sve se to može podnijeti ukoliko osoba koju voliš prihvaća tvoju ruku spasenja, tvoju utjehu, i to joj može pomoći. No, ima slučajeva kada voljena osoba odbija tvoju pomoć, tj. bježi od tebe kada si joj najpotrebniji. Počneš se osjećati šugavo i beskorisno, što te malo-pomalo izjeda i dovodi do raznih depresija. Na kraju se počneš osjećati, kao što sam i ja: da si višak u ovomu svijetu. Tada se odlučuješ na drastičan korak, čime samo pogoršavaš situaciju.
No, do toga može dovesti i ova situacija: voljena osoba ne odbije tvoju pomoć, već dođe do tebe, a ti joj ne možeš pomoći, ma što god da pokušao. To te opet dovodi do osjećaja beskorisnosti, depresija i želja za samoubojstvom.
Izgleda da ljubav donosi više sranja, nego ljepote i sreće. Pa, što će nam onda taj jebeni osjećaj?! Osim, naravno, da nas uništava. Kažu da su zaljubljene osobe sretne. Mo'š mislit'!!! Možda do prvog sukoba, a tada počinje sranje. Čini se, da više nikada ne mogu biti potpuno sretni. Zaista optimistično, nema što…

Nakon svega ovoga, ispada da ne može opstati vjera ni u što. Sve je usrano. Cijeli svijet je otišao dovraga. Ponekad mi se čini, da je jedini čovjek, kojega treba slušati bio Donatien Alphonse François marquis de Sade. On reče da su najviše čovjekove vrijednosti, to što jedemo, seremo, ševimo, ubijamo i umiremo. To je i jedini smisao našega postojanja. Gledano realno, očima današnjeg prokletog iskvarenog svijeta, De Sade je imao pravo. Uostalom, koji je osjećaj ljepši i bolji od seksa?“

Draga moja braćo i sestre! Eto, to je taj tekst nastao nakon višednevne „meditacije“. Vjerojatno će neki reći da su to samo misli jednog luđaka. To je točno! No, pokušajte čitati pažljivo i vidjet ćete da ovaj luđak nije bio daleko od istine.
Kao što znate, nakon izlaska iz Ludare, imao sam toliko volje i snage početi otpočetka i boriti se protiv idiotizama ovoga svijeta. Od tada je prošlo više od godinu dana. Puno toga se dogodilo, uglavnom mojom krivnjom. Umjesto da se nešto poboljša, stvari idu nagore. Ne mogu reći da se nisam trudio. Možda nisam dovoljno…
U svakom slučaju, moram Vam priznati da sam već lagano umoran. Od svega. Mislim da je vrijeme za počinak. Ali, to u biti nije ništa novo! Zapravo sam umro 20. kolovoza 2004 godine. To je datum kad sam prohodao sa Znate-Već-Kime. Umro sam zato što sam dopustio da me obuzmu osjećaji. I to onaj najgori – ljubav. Dopustio sam sebi da zavolim, a nisam stvoren za tako nešto. No ono, što je još gore, dopustio sam i toj osobi da zavoli mene. Time sam ju ubijao malo-pomalo, a da toga ni ona ni ja nismo bili svjesni. I to je konačno gotovo. Dobila je priliku početi život od početka.
Da stvar bude još „ljepša“, postoje još neki ljudi kojima je stalo do mene. Rekao bih da ste među njima i Vi, dragi Ateisti. Primijetih to kroz naša druženja, pogotovo na zadnjem okupljanju. Treba zaustaviti tu „bolest“ koju širim. No, dosta o tome!
Još sam tu. Još moram napisati jedan post, koji će ujedno biti i moj posljednji. U njemu ću vam pokušati pobliže pojasniti moje poglede na život i smrt. Naravno, još ćemo se i vidjeti poslije praznika. To vam obećavam!
Evo Vam za kraj citata iz pjesme „Goodbye To Romance“, Ozzyja Osbournea:
I said goodbye to romance, yeah
Goodbye to friends, I tell you
Goodbye to all the past
I guess that we'll meet,
we'll meet in the end…

Lover Boy

kes, kes, kes,

Damir Urban & 4, Sračinec, 17.11.2007.





Milica ima debelu guzicu

Brrrm, brrrrrm...

Urban & 4 (ili 3, trenutno )
Subota.
17.11.
20:00 sati
Sraćkovec

Tko sve ide?

odostraga..
Pt. 2

S/M, emo curka

Tko se sinoc nije devastirao u Gjuri??!!..... Ma tko se to sinoc nije devastirao u Gjuri????!!!......... Ma tko je to sinoc u Gjuri popio pet pivi i malo pelina i tu se zaustavio???!!!.. Tko je to sinoc u Gjuri bio pristojan i fin i nije radio sranja?!!!.....................................


JA!!!!!




















S/M, (iz)liječeni alkoholičar

12.10. pet Greencajt: Let3 + Kawasaki3P + PipsChips & Videoclips (21:30) Tvornica kulture, Zagreb (20 Kn)
12.10. pet TBF + KUD Idijoti + Erotic Biljan And His Heretics + Casual Elvis + Vikend u Hong Kongu + Stop
Kampus Borongaj, Zagreb (0 Kn)
12.10. pet Greencajt: Majke + Psihomodo pop (19:30)
Britanski trg, Zagreb (0 Kn)
3.11. sub Disciplin A Kitschme Tvornica kulture, Zagreb
4.11. ned Deep Purple Dvorana Gripe, Split (175 Kn)
17.11. sub (Ne)normalni Balašević Boogaloo Club, Zagreb
23.11. pet Električni orgazam Tvornica kulture, Zagreb
1.12. sub Dan borbe protiv AIDS-a: Let3, Elemental, Psihomodo pop... Tvornica kulture, Zagreb :)
3.12. pon 50 Cent Dom sportova, Zagreb (250-350 Kn)
14.12. pet Hladno pivo + Zadruga Dom sportova, Zagreb (80/100/130 Kn


Zagreb Film Festival 21. - 27. Listopad 2007 , SC
11.10. - 2.11. filmovi ingmara bergmana u tuškancu
svaki ponedjeljak FILMSKE VEČERI U MOČVARI, 2 treš filma 10kn

*UPDEJT!!!!

**INTERLIBER- 7.-11. studenog 2007 g . samo da se zna :)

***updejat ponovo!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!


HALLOWEEN NA DVA FLOORA!!!

SRIJEDA 31.10. • 21:00
HALLOWEEN NA DVA FLORA!!!
Jednog jedinog dana u godini na jednom jedinom mjestu na planeti Zemlji otvara se portal koji vodi u onostrano, u mističnu dimenziju kojom vlada Hipotalamus – bog skrivenih želja, nastranosti i dekadencije! Dobroupućeni znaju da se skriveni datum i lokacija nikada ne mijenjaju. Tako će se i ove godine svi obožavatelji nesputane zabave lišene svih moralnih i zakonskih restrikcija okupiti u isto vrijeme na istom mjestu: HALLOWEEN U MOČVARI!
Audio vizualne orgije pod kodnim imenom ŠTALA i ovaj put predvodi Dr. Mario Kovač (za prijatelje Drmario, za neprijatelje Drkovač) koji će na Močvara flooru ponovo umiksati neumiksivo, dok će mu ove godine u pomoć na Velika dvorana flooru priskočiti čarobnjakov šegrt osobno - dj Pero (Night On My Side). Ohrabrite se i zakoračite u novu epizodu vaše najdraže psihosapunice NA RUBU PAMETI!!!
upad: 15 KN s maskom, 30 KN bez nje

satan's little helper

Bale, nasla sam tvoje pismo pateru Luki na netu! Mislim stvarno decko, imas problem.



A ovdje je i nekoliko izvrsnih savjeta koje je ponudio jedan citatelj, bivsi masturbator, danas uzoran katolik i dobar covjek..



Jos vise o tom problemu, kao i pater Lukine prijedloge kako se nositi sa njime, mozes procitati ovdje.
I ne brini se Bale, znam da je tesko, ali u ponedjeljak, kad ti jutarnja misa dobrodoslice razgali srce i dusu, vise nikad neces pomisliti na to da na svoje uzbudjenje, jelte, polozis ruku!



Sado/Marija

Pušenje i Majke uživo za akciju Imamo pravo znati!

U petak 28. rujna na Dan prava na pristup informacijama na Cvjetnom trgu u Zagrebu će se održati koncert podrške akciji 'Imamo pravo znati!' na kojem će nastupiti Zabranjeno pušenje i Majke.

Akciju organizira Transparency International Hrvatska, zbog promocije Zakona o pravu na pristup informacijama i Zakona o financiranju političkih stranaka, neovisnih lista i kandidata.

Transparency International Hrvatska (TIH) od 5. rujna do 15. listopada ove godine provodi akciju 'Imamo pravo znati!' u sklopu koje će se promovirati spomenuta dva zakona, koja su ključna za suzbijanje korupcije u Hrvatskoj. Izuzev promocije ovih zakona TIH će prikupljati potpise na peticiju kojom se zahtijeva njihovo poboljšanje u idućem sazivu Hrvatskog sabora.

Cijelo vrijeme trajanja akcije potpisi će se prikupljati na Cvjetnom trgu u Zagrebu svaki dan osim nedjelje od 12 do 20 sati.

Koncert koji će se održati 28. rujna počinje u 19:30, i naravno besplatan je.


HAHAHAHHAHA BALE, STA CES SAD, STA CES SAAAAAD?!?!??!!!!!!!!




PS, veliki koncert Ladnog Piva 14.12.2007. u Domu Sportova.

PETAK 28.09. • 22:00 @ MOČVARA & VELIKA DVORANA JEDINSTVA
DIRTY DANCING

Najluđi 80's party u gradu.
Dakle, ljeto je (na žalost) iza vas, vratili ste se s mora preplanuli, puni anegdota i doživljaja, luftiće, patkice i badiće ste spremili na sigurno, a „Co to maš“ možete otpjevati usred noći i unatrag (iako s ovim potonjim budite oprezni, povijest nas uči da pjevanje tekstova untrag može probuditi zle sile). Vrijeme je da primite knjigu u ruke ili se vratite na omiljeno vam radno mjesto, dani su sve kraći i sve manje okupani suncem, a deblja odjeća skriva rezultate vašeg višemjesečnog znojenja u teretani koje ste ponosno pokazivali tijekom ljetnih mjeseci. Ukratko, raspoloženje i entuzijazam su vam na nivou pripadnika plemena Tennuth-kutchin u 87. danu polarne noći. E pa zato smo mi tu da vam uljepšamo tmurne dane i unesemo veselje i radost u vaše živote. Naše rješenje je jednostavno, a dolazi u obliku prvog ovosezonskog izdanja najveće, najluđe i najbolje veselice u gradu, općepoznate pod imenom Dirty Dancing. Stoga dođite, skačite, plešite, „plešite“, uzimajte i dijelite pozitivnu energiju. A ako vas još uvijek muči ljetna nostalgija, slobodno ponesite i već spomenute luftiće i patkice. O badićima, naravno, da i ne govorimo.
dj David Hasselhoff
upad: 20 KN

any1?

SUBOTA 15.09. • 22:00
DAN 2.
Terasa Močvare
TRIP TO ZION floor
LABOSH
Egoboo.bits
YURI
banana sound/ST!illness
JARIBU SOUND
Trip to Zion crew
+ Rasta vj-ing by DISgirlz & oneBoy(Trip to Zion crew)
www.myspace.com/triptozion
OnE LOve



Klub Močvara
ROCK TE JEBO!
Rock, punk & metal večer.
Dj Zlatija & Dj Mihalj



Velika dvorana Jedinstva
*FUNKY SITUATION*
Disko mjuza 70-tih i ranih 80-tih na temu filmova "Studio 54", "Briljanteen" i "Groznica Subotnje Večeri".
Dji Mihalj & Juan
upad: 20 KN

any1?

Daklem, Bale, nakon dugotrajnog i napornog promisljanja, smislila sam potencijalni plan. Dana 29.8. idemo u Osijek (vlak polazi oko podne a stize oko sest) na Kultur Shock. Potom se, 30.8., po zavrsetku koncerta kupimo i idemo na vlak u tri po noci u jednom od iducih smjerova: ako ce moja frendica voziti na Hladno pivo, onda svatko svome domu, pa popodne s njom na Spancir, a ako ona nece ici, idemo pravac Varazdin (da, iz Osijeka se moze doci u Varazdin). Potom, po zavrsetku tog koncerta opet idemo doma, ili s njom autom ili pak kao sav posteni radni narod - vlakom. 31.8. odmaramo kod kuce i skupljamo snage za 1.9. kada idemo na Urbana/Majke u Brod. Po zavrsetku i tog koncerta vucemo iscrpljena dupeta kuci i ne idemo vise nikamo iducih godinu dana jer cemo biti u kronicnoj besparici a i jetra ce nam biti zahvalna ukoliko joj pruzimo priliku za predah. Sad, realno, racunala sam i izracunala da bi sve ovo bilo izvedivo za po prilici petstotinjak kuna (dakle, karte za vlak - sa iskaznicom za mlade K33 ili tako nesto, upadi na koncerte, i jako socijalna cuga). Mislim da bi ti ovo - ukoliko prodas svoje skoljke kolekcionarima, svoju dusu vragu, a svoje tijelo sredovjecnim frustriranim kucanicama i nekolicini Bad Blue Boysa - moglo biti ostvarivo. Posto je meni ovo ljeto zavrsilo neslavno kako vec je, ja pare imam, stovise imam cak i nesto vise, pa cemo umjesto Simfonije cak moci piti Ribara! Kaj velis? Lelelele Jackie, kad bi moja bila, kad bi moja bila bila, dobio bi krilaaaaaaaaaa!!!!!!!!!!!!!!................... RAKIJA!!!!!

PS: Ako malo prosvrljas ovim linkom, mozda vidis neka poznata lica


S/M loves you..

điha điha....

Isus te voli.Odostraga.

S/M

Vole te tvoji Kutnjaci

KLIK_KLIK_KLIK_!_!_!_POKUSAJ_PONOVO_;-))

pozdrav




Bale_wuz_here

PISMENI ZADATAK IZ FILOZOFIJE

Tema: Recite nesto, na sazet nacin, o tri sljedeca pitanja:
1. Religija
2. Spolnost
3. Misterija

Samo je jedan zadatak dobio vrhunsku ocjenu 5.
Ovaj: "Boze moj! Trudna sam! Ali s kim?"





S/M

KLIK_KLIK_KLIK_!_!_!_

oli ne? ae, ae, ae, O'KARA!!!!!!!!!!!

ali ipak prvo mjesto od svih jeftinih vinceta osvaja jedna i jedina ROUŽICA!!!!!!!! :-)))

Now, now, my good man, this is no time for making enemies.
Voltaire, when asked by a priest to renounce Satan

S/M

Ali ne i ovo...





S/M, alkoholičar